Odri Hepbern nas je zauvijek napustila 20. januara 1993. godine, sahranjena je u Švicarskoj gde joj brojni obožavaoci i poštovaoci njenog lika i djela i danas svakodnevno ostavljaju cveće na grob. Početkom 1992. godine sa UNICEF-om je otputovala u Somaliju, a na povratku je počela da osjeća jake bolove u stomaku. Kako se kasnije ispostavilo, glumica je bolovala od raka pluća i želudca. Krenula je na terapije, ali su joj crijeva popucala i hitno je morala na operaciju. Rak joj se proširio i ljekari su konstatovali da joj nema spasa. I tako su se zauvijek zatvorile najljepše oči Holivuda. Moguće da je uzrok bio njena pretjerana konzumacija duhana (nekad i po tri kutije cigareta dnevno), moguće da su je napokon stigle posljedice iz mladosti, kada je bježala pod nacističkom okupacijom te bila izuzetno neuhranjena, ili je jednostavno izgubivši vjeru u ljubav se predala kraju… Ostaje misterija. Ali, Odri nam je ostavila svojim šarmom, glumom i stilom veliki temelj za eleganciju, ljepotu i profinjenost, koja se spominje i dan danas.
A, malo je poznato, da je ustvari i rođena kao diva. Bila je dijete aristokrata.
Jedinica baronice i engleskog bankara
Rođena je u Belgiji 4. maja 1929. godine kao jedino dijete baronice Ele van Hemstre i engleskog bankara Džozefa Viktora Enthonija Rastona. Od najranijeg djetinjstva učili su je bontonu, a majka joj je govorila kako njeno najjače oružje treba da budu ženstvenost i osmjeh. Već kao dijete, Odri Hepburn je u sebi imala usađen epitet i obrasce ponašanja prave dive. Njeno ime je tada bilo Eda van Hemstra.
Roditelji su joj se razveli kada je imala samo šest godina, a otac je, kao nacistički simpatizer, napustio je njihovu porodičnu kuću. Odri Hepburn je često ovaj događaj navodila kao najtraumatičniji u svom životu, a oca nikada nije prestala da traži. U svom naumu je i uspjela i u Dablinu je pronašla svog, teško bolesnog oca kome je do kraja njegovog života slala novčanu pomoć.
“Odlazak oca podnjela sam veoma teško. Tata nas je napustio 1935. godine, a mama mi je tada objasnila da je on otišao na put i da ne vjeruje da će se ikada vratiti. Ubrzo je počeo rat i ja sam brinula da li je dobro i da li je uopšte živ. Svakog dana sam mu pisala pisma o svemu, ali moja majka ih nikada nije slala, jer ni ona nije znala gde je. Dan za danom učila sam da živim bez oca, ali sam postala ljubomorna na ostale djevojčice koje su imale tatu.
Kada se rat završio, u meni se rodila ogromna radoznalost za koju do tada nisam ni znala da je imam. Preko Crvenog krsta saznala sam da živi u Irskoj, ali mi je trebalo još mnogo godina kako bih se odvažila da mu ponovo napišem pismo. Kada se to dogodilo, s 25 godina bila sam dovoljno zrela i shvatila sam da to što je otišao ne znači da me ne voli. Skupila sam snagu i posjetila ga. Nikada ga nisam mrzila jer je moja majka uvijek o njemu govorila pozitivno i zbog toga sam joj bila beskrajno zahvalna.”, ispričala je Odri jednom prilikom.
Siromaštvo, bijeg od nacista, balet i početak Odri Hepburn
Kada je počela njemačka okupacija Evrope, sa majkom se preselila u Norvešku jer su vjerovale da će tamo biti sigurne, te je tu počela da pohađa i školu baleta. Tamo se razbolela i od anemije, a kako su živjele u trošnom stanu, Eva i njena majka se tu prvi put susrela i sa patnjom, zbog čega je kasnije postala veliki borac za ljudska prava. U ovom periodu je njeno tijelo postalo slabo, te se godinama oporavljala od posljedica života u Norveškoj.
Kada je rat završen, Odri se sa majkom preselila u London, a zbog siromaštva je njena majka bila prinuđena da obavlja razne poslove, od čistačice do dadilje. I sama Odri je time bila natjerana da počne da radi, a shvatila je da joj je gluma mnogo bolje rješenje od baleta. Majka joj je uvek šila lijepe haljine te se, kako je sama više puta naglašavala, nikad nije primjećivalo da nemaju dovoljno novca. Na velika vrata Holivuda ušla je 1953. godine ulogom u filmu “Praznik u Rimu” poslije čega je i potpisala veliki ugovor sa medijskom kućom “Paramount” i preselila se u Los Anđeles.
Sabrina: Početak ljubavne tragedije
Teško je pomisliti da jedna Odri Hepburn je uspjela da se toliko puta razočara u ljubav, da je na kraju izgubila i vjeru u brak kao instituciju. Ali, istina je… Osim početka ljubavne tragedije, film “Sabrina” je uspostavio i lik koji je ona tumačila u svojim najpoznatijim naslovima.
Delikatna ljepotica čiji se život promijeni onog trenutka kada se zaljubi…u starijeg. Uvijek je glumila divu, ali kako je karijera odmicala, njeni partneri su uvijek bili stariji od nje, osim u rijetkim naslovima gdje je pokušala da iskoči iz kalupa.
Na snimanju “Sabrine” upoznala je i glumca Vilijama Holdena i zaljubila se u njega. Iako je Holden u to vrijeme bio u braku, ona je vjerovala da će se on razvesti i sa njom zasnovati novu porodicu, ubrzo je saznala da se on podvrgnuo vazektomiji i shvatila je da nikada neće moći da bude sa takvim čovjekom.
“Bila sam ludo zaljubljena u njega, kao i u mnoge druge, pošto sam jako zaljubljive prirode. Imam tu lošu osobinu da kada počnem romansu odmah zamišljam sebe s tim čovjekom u dubokoj starosti, a kasnije patim.”, izjavila je ona par godina poslije snimanja “Sabrine”.
Svog prvog supruga Mela Ferera upoznala je u januaru 1954. godine, a vjenčali su se u septembru iste godine. Iako se šuškalo da ovaj brak neće dugo potrajati zbog njegove teške naravi, trajao je 14 godina. Sina Šona dobili su 1960. godine.
Ponovo se udala u januaru 1969. godine i to za italijanskog lekara Andreja Dotija koga je upoznala na putovanju u Grčkoj.
Njih dvoje su već 1970. dobili sina Luku, ali je njihovoj sreći došao kraj 13 godina kasnije kada su se razveli nakon što je ona saznala da njen suprug ima nekoliko mlađih ljubavnica. U oba slučaja Odri je čekala da završi brak kada djeca porastu, jer nije željela da žive svoje djetinjstvo bez oca, poput nje. Od 1980. godine živjela je sa kolegom Robertom Voldersom, ali se za njega nije udala jer je izgubila vjeru u instituciju braka.
Likovi koje je tumačila su bili sofisticirani, ali kako?
Možete li zamisliti glumicu danas da uspije napraviti divu od “noćne dame”, čini se iako je pisac romana Truman Kapot želio Merlin Monro u ulozi Holi Golajtli, niko osim Odri Hepburn nije mogao da iznese bolje ovu ulogu.
Postoje brojne razlike između filma i knjige “Doručak kod Tifanija”, o tome sam pisala na jednom portalu, a možete da taj članak pročitate na linku. Međutim, jedna stvar je jasna, ova uloga je vrhunac karijere Odri Hepburn, te je i danas toliko puta citirana, od stila koji je za nju napravio Givenchy, njene male crne haljine, žene koja je naivna i ne zna šta tačno želi od života… Nije bilo razlika mnogo između njenih ostalih uloga. A, jedna od stvari koje su bile ključne jesu bile njene oči. Imale su krupni i naivni sjaj, koji je na kameri izgledao skoro djetinjast.
Odri nisu bile potrebne raskošne haljine sa izraženim atributima, nit je bilo potrebno da se njene crte lica naglase jakom šminkom, njene krupne oči su bile dovoljne, mala crna haljina i guste obrve. Tumačila je obično uloge djevojaka koje žive bogatim životom, u filmu “Praznik u Rimu” bila je princeza od samog početka, dok je u filmu “Sabrina” bila siromašna kćerka vozača bogate porodice koja odlazi u školovanje u Pariz i vrati se kao diva, u filmu “Funny Face” je bila bibliotekarka koja postaje igrom slučaja supermodel, a u filmu “Rat i mir” je i dalje diva.
Tako da je lagano zaključiti zbog čega je ostavila tako dubok trag, ne samo u kinematografiji svijeta, nego i u modi. Proći će mnogo vremena dok se pojavi neko poput nje, mada je veće pitanje da li uopšte za tim danas ima potrebe… jer već odavno naivnost u ženstvenosti se potpuno pogrešno tumači, a i davno su za nama, u filmskom smislu, prošla vremena profinjenih escorta. Naša pažnja je sada usmjerena previše na atribute, a zaboravljamo da su baš oči ogledalo duše.