SEDMA UMJETNOST

Želite da upišete akademiju?

Vjerujem da je pred vama težak izbor i vjerujem da čitate ove redove ne bi li pronašli putokaz, nadu, usmjerenje, savjete… Ne znam koliko vam mogu da pomognem, svi imaju drugačiji put i ciljeve kada upišu akademiju. Ja sam studirala u Sarajevu, a trenutno studiram u Crnoj Gori. Na obje institucije imam isto godina iskustva, ali ovo je mnogo više od puke akademije i fakulteta. Umjetnost je stil života, a ne samo posao. Sa dobrim savjetima je lagano, ali upozorenja će vas izgraditi i pokazati šta da očekujete. Moj krajnji cilj akademskog puta jeste doktorat, ali ne zato što smatram da je papir bitan ili titula koja dolazi uz to, to je iz razloga mog dubokog interesovanja i želje da podijelim svoje znanje drugima, a ljudi imaju povjerenja kada im se obrati osoba sa titulom. Pa, postoje razni epiteti, pa i oni pogrdni, kojima mene opisuju, ali ne plaši me to. Cilj ovog članka nije da nekoga demorališem, nego da objasnim svoje viđenje stvari i stanja kroz koja sam prošla. 

Da li vam je potrebna Akademija?

Ne. Na ovom blogu možete pronaći biografije velikih umjetnika, većinom glumaca, koji nisu završili to traženo akademsko zvanje. A film je oblast koju zaista i možete sami savladati i naučiti. Međutim, akademija nije institucija koja služi samo da vam podari znanje, ona je tu kao prečica u svijet umjetnika. Ja nemam umjetnika u porodici, preko obrazovanja sam stekla kontakte, trikove, te na teži način upoznala taj svijet, ali bilo bi mi puno teže da nisam krenula na akademiju. Tako da, nije potrebna, ali je topao savjet da ipak krenete tim putem većine, jer ona sa sobom donosi prednosti, ali i mane. Sve se može savladati i od umjetnosti se ne može pobjeći, tako da bez obzira da li želite upisati akademiju ili ne, ako ste umjetnik, žao mi je, to će te i biti do kraja života. 

Cilj umjetničkih institucija je da vam pruži osnove i da vas uputi u vaš dalji razvoj. Ostalo je nažalost na vama, koliko vremena ste spremni da posvetiti izgradnji sebe kao umjetnika, te da li će te dopustiti da vas stave u kalupe? Kalupi, jer za vrijeme obrazovanja logično je da će svaki mentor da vam predloži nešto svoje, ako budete kopija drugoga, onda nestajete kao individua. To je zamka svih fakulteta, a umjetnički imaju sposobnost da u njima mnogi talenti nestanu. Ne možete da ugodite svima, ne pokušavajte da to uradite, jer ako ne budete znali šta želite, neko drugi će to uraditi za vas. Vi imate rokove, ispite, budžete, ekipu… Ako se uklopite u kalup, a to je neizbježno makar u početku, od vas će ostati ljuštura umjetnika kakav ste trebali da budete. 

Pripremite se na kritike

Ja nisam talentovan reditelj. Kada kažete talentovan, onda se obično pomisli da sam već na početku imala savršena djela, sposobnost da režiram poput Spilberga, ali to nije istina. Rijetki su reditelji koji su još kao studenti bili uspješni. Ja sam talentovan pisac, to je crta koju gajim od djetinjstva i niko me nije usmjeravao u tome. Kao reditelj, moji prvi koraci su bili amaterski, nesigurni, introvertni… I to je sasvim uredu, vi imate pravo na svoje greške dok učite, čak štaviše ako ne griješite onda ne možete ni uspjeti. 

Ali, niko vam na početku neće reći da se pripremite na kritike. Prvi profesionalni susret sa filmom sam imala sa 19 godina, radila sam na setu sa 20 godina, naučila sam osnove korištenja kamere kada sam prešla drugu deceniju života… Bila sam talentovana u riječima, ali na djelu ne, moje samopouzdanje koje je osnovna karakterna osobina reditelja je bilo na minimumu. Moji počeci bavljenja filmom su bili prošarani najvažnijim savjetima i najbolnijim kritikama. A kritike su nešto što se od vašu kožu zagrebe, te većinu zapamtite, naposlijetku shvatite da nisu ništa vrijednije od riječi koje vam mogu djeca na ulici uputiti. 

“Ona mršavica…ne valja ništa..ovo je smeće…trebala si nešto drugo raditi…” i još plejada riječi koje su izgovorili ljudi koji predaju, pedagozi, kolege, direktori festivala, iz prostor razloga da emotivno prikažu svoje nerazumjevanje. Naravno da je ružno, teško da se desiti neće svakome od nas. I naravno, konstruktivne kritike se lagano prepoznaju, ali uvrede ne opraštajte nikome, zapamtite da vam na putu vašeg učenja greške zlata vrijede, ne skrivajte se od njih. To su sve lekcije koje će od vas napraviti umjetnika, a prije svega čovjeka. 

Da li se može od umjetnosti živjeti?

film, camera, cinema

Ovo je pitanje koje će vam se po glavi vrtiti barem jednom sedmično, a pitat će vas skoro svake godine ljudi koji jednostavno smatraju da svi umjetnici žive na rubu egzistencije. Film je skup sport, rekao je neko, tako da bi bilo logično da se od njega i može živjeti, nekad kao car, nekad kao prosjak… Pa, ako se iskustvo i putovanja, vredne lekcije mogu unovčiti, bila bih najbogatiji siromah. Ali, izazovno je, nije nemoguće. Zavisi od toga, kao što sam spomenula na početku, koliko želite da se potrudite, naravno treba uzeti i u obzir koliko vremena možete da odvojite. Režija, gluma, kamera, dramaturgija su poslovi koji su po svom izboru karijere dosta šarenoliki, reditelji rade u TV kućama, pozorištima, magazinima, kulturnim institucijama itd. Ako već želite da se bavite umjetnošću zbog novca, ne znam da li je to najbolja motivacija za uspjeh, mada je danas novac veoma moćan alat. Međutim, ako istražimo dublje velike majstora ovih zanata, nisu oni tu zbog toga što im je novac bitan, pored toga ova karijera sa sobom donosi jednu dimenziju prepoznavanja. Ako ste u ovom poslu dobri, to će biti očigledno. Magija stvaranja nečeg vašeg, ličnog stila, pečata koji za vama zauvijek ostaje, od toga ljudi itekako žive. Pa, može li se živjeti od umjetnosti? Na Balkanu? Mislim da umjetnici samo u inat nekad i žive zbog toga. 

I za kraj, budite svoji

Znam, otrcana fraza, ali da je pojasnim. Postoje ljudi koji prave filmove mnogo bolje od mene, koji pišu bolje od mene, koji imaju svježije ideje, predstavljanje, šarm, karakter, ali oni nit mogu pisati, ni praviti filmove poput mene. Najveća odlika koja vas kao budućeg umjetnika krasi jeste što ste autentični, jer ne postoji na svijetu niko da će baš tako napraviti film. To je jedina razlika vašeg filma, koji će se baviti istim temama, od svih drugih filmova na svijetu. Ako na putu studija, učenja, snimanja, ne zadržite one snove sa samog početka kada ste odlučili da krenete ovim putem, onda ste bojim se razočarali te snove i osobu koja ih je snila. 

Ni sve grube riječi, prepreke, greške koje pravite, koje će te praviti, kadrove koje neće da znate ukomponovati, neće vas usporiti. Neki reditelji su tek u 40tim godinama pravili djela, pisci objavili knjige u 50tim, a za serije koje su danas popularne se investicija tražila decenijama. Bitno je kao i za sve u životu ne odustati i naučiti na vrijeme pojedine stvari ignorisati. 

Ljudski je griješiti, ali neljudski ne izviniti se, ne raditi na ispravljanju svojih grešaka. Čitajte, obrazujte se i postanite neko ko ovu umjetnost predstavlja na način da drugi jednog dana sanjaju da postanu poput vas. Svoje mane nosite ko odlikovanja, čvrsto sa obje noge na zemlji naučite da nagrade i uspjesi su mjerila vašeg trenutnog kvaliteta, a ne konačnog. I shvatite da je rad na sebi najvažnija investicija koju vam niko nigdje ne može oduzeti. Eto, budite svoji, svijet je prepun istih, nama očajno trebaju neki “svoji” u ovom siromaštvu u kojem se oduvijek nalazimo. 

Sretno!

  •  
  •  
  •