” Žene nisu imale prava da u bilo kom trenutku nešto urade same – samo da umru.” odgovorila je Anna Karina, čuvena glumica filmova francuskog Novog vala na pitanje: “Da li je smjela da nestane na nekoliko dana?”
Anna Karina je bila inspiracija velikog reditelja francuskog Novog talasa Jean-Luc Godarda, njegova privatna strast i njegova javna igra (i ponekad obrnuto). Rođena je 22. septembra 1940. i odrastala u Danskoj, Karina je provela četiri godine u hraniteljskoj porodici, a potom je stigla u Pariz sa 17 godina. Molila je sveštenika da joj pronađe gdje će da prespava, a zatim je učila francuski odlascima u bioskop.
Na pitanje šta bi rekla ako bi je Godar pozvao da zajedno snimaju poslednji film, ona se nasmijala; Ona je znala da se to neće desiti. “Ja sam stara priča. L’histoire ancienne. Ali stara priča još uvek može biti dobra priča, zar ne?”
Početak karijere - Hanne Karin Blarke Bayer
Prije ikone Anne, bila je Hanne, djevojčica u Danskoj koja je oca vidjela tri puta u životu, koja je jedan dio djetinjstva provela sa dedom i bakom, a drugi dio sa majkom i očuhom koji je bio nasilan. Kasnije će Anna da opisuje tu malu Hanne, kao djevojčicu željnu ljubavi i pažnje.
Brzo je odrasla, te sa 14. godina je počela da nastupa u kabareu i radila je kao model u reklamama u Danskoj. 1958. Hanne se posvađala sa majkom i odlučila da ode do Pariza autostopom.
Sa 17. Hanne dolazi u Pariz, bez poznavanja jezika, za stolom u cafeu joj prilazi žena koja joj nudi posao foto modela. Hanne pristaje, pozira za magazine poput čuvenog Elle. Upoznajte i Coco Chanel, koja joj daje ime Anna Karina. Da, namjerno je inspirisano čuvenom junakinjom Tolstoja, Anom Karenjinom. Zatim Anna radi reklame za Coca Colu, Palmolive…dok je Godard ne ugleda na ekranu. Sama Anna je njihov prvi susret opisala u jednom intervju, pa bi bilo najbolje da njoj damo riječ:
“Pa, on me je zamolio da malo učestvujem u Breathlessu. Rekao je: “Moraš da skineš odjeću.” Nisam htela da skinem odjeću. Onda je on rekao: “Ali, vidio sam te nagu u reklami za sapun!” Rekla sam da sam tada morala da zaradim nešto novca jer nisam imala, bila sam jako mlada. I rekla sam mu: “Nisam bila gola. To je bila tvoja mašta. Vidio si malo ramena, ali ispod sam imala ogrtač.” Otišla sam i, naravno, nisam snimila film. Otprilike tri ili četiri meseca kasnije, dobila sam novi telegram od Godardove kompanije koja me je pitala da se vratim za ulogu u filmu. Mislila sam da je to šala, pa sam telegram pokazala svojim prijateljima koji su rekli: “Mora da si luda; Svi poznaju Godara, njegov film još nije izašao, zove se Breathless i svi kažu da će biti fantastičan. Trebaš otići i vidjeti ga.” Pitala sam ih, da li je to tip sa tamnim naočarima? Zato što je bio vrlo čudan momak.”
Anna u filmovima Novog talasa
Krupne oči, crna kosa, cigareta, zalutali pramen kose, blaga melanholičnost, skoro da nema filma francuskog Novog talasa, a da se u njemu ne pojavljuje Anna Karina.
Godar je jedan od začetnika i najznačajnih predstavnika francuskog Novog talasa i jedna od najuticajnijih ličnosti današnjeg svjetskog filma. Militantni intelektualac, ideološki opredeljeni umjetnik, svojim filmovima je bio često suprotstavljen holivudskim konvencijama. Kao i njegovi savremenici Novog talasa, Godar je kritikovao “tradiciju kvaliteta” Francuske kinematografije, više naglašavajući vještinu u inovacijama i preferirajući velika djela iz prošlosti za eksperimentisanje.
Vivre sa vie bio je ključan film i za Godarda i za Karinu i pokazao se kao jedan od vrhunaca njihove karijere. Ovaj put žanr je bio tragedija; sumorna priča o silasku mlade žene u prostituciju i eventualnom ubistvu. Godard je film zamislio kao izložbu talenta svoje supruge; pokušaj da se možda i spasi njihov brak kroz kinematografsku saradnju. U tom slučaju Anna mu se dobro odužila, izvevši zapanjujuću predstavu, istinitu i dirljivu. Uprkos njihovom međusobnom postignuću i donijetim priznanjima, Karina je bila ogorčena zbog svog pojavljivanja u filmu. „Bila je bijesna“, prisjetio se Godard kasnije, „jer je mislila da sam je namjerno napravio ružnom; to je bio početak našeg prekida.”
Naravno, Anna se pojavila u mnogim poznatijim djelima svoga muža (“Alphaville” , “A woman is a woman” , “The little soldier”), ali uloga u ovom filmu je definitivno vrhunac njenog glumačkog opusa. Izražajno lice, koje na trenutke vas podsjeća na ikone nijemih filmova, Anna Karina je posjedovala i glumu neverbalne prirode, očima, rukama, pokretima… Lice savršeno za krupne kadrove, izlazak iz konvencija Holivuda, koje nas inspiriše i dan danas. Poslije njihove saradnje, Goard je sve više snimao eksperimentalne, apstrakne filmove.
Kraj jedne "filmske ljubavi"
Naravno da će se velika ljubav desiti u Parizu, to je sasvim logično. Doduše, turbulentna, za današnje doba bez slobode, ali ipak, ljubav koja je podarila svijetu nešto dragocijeno. Zbog toga je pronašla svoje mjesto i u ovom tekstu, jer Anna bez Godarda, i obrnuto, se ne spominje. Njihov odnos je u jednom intervju za magazin Elle, Anna Karina objasnila. Prenosimo prevedeni dio intervjua, a čitav intervju u magazinu Vogue možete pročitati na linku.
Kada ste počeli svoj odnos sa njim?
Malo po malo privukli smo jedno drugo. Imali smo nešto posebno od čega se ne možeš izvući. Bio je magnetičan. Sve je počelo u tom filmu, “Le Petit Soldat”. Svi smo imali večeru u Lozani (sa ekipom) kad mi je napisao poruku: “Volim te, dođi da se vidimo u ponoć u kafiću Café de la Prez”. Bila sam sa mojim momkom, ali to nije moglo da mi pomogne ili zasmeta, odjednom kao da sam odletjela u neki potpuno drugi svijet. Ne znam da li to razumete. Nisam mogla ostati tamo. Bila sam potpuno fascinirana. A onda sam izgubila sve svoje prijatelje jer su svi simpatisali mog momka više od Godara. Kad smo tog jutra stigli do Pariza, Žan-Lik me pita: “Pa, gdje sada ideš? Gdje da te odvedem?” I rekla sam mu: “Ne možeš me nigdje odvesti, moram da ostanem sa tobom! Nemam više gdje da idem!”
Rekli ste da bi on nestajao na duži vremenski period. Da li vam je bar govorio gdje je otišao?
Ne, jer u to vrijeme, ako ne sjedite pored telefona sve vrijeme, ne možete da stupite u kontakt. Pomišljala sam na sve, da je imao nesreću, da je možda otišao s drugom, ne znam!
Šta biste u međuvremenu uradili?
Čekala bih! Šta sam mogla učiniti? Sjedela bih i čekala, ali radila sam puno i bez njega. Onda sam shvatila da je ponekad išao da vidi Rossellinija u Italiji ili je otišao kod Ingmana Bergmana, ili je ponekad otišao u New York da vidi Williama Faulknera. Zato što je svugdje imao prijatelje, samo bi otišao. Uvijek je nosio svoj pasoš. Uvijek sam mogla da vidim odakle se vraća po pečatu u pasošu i jer mi je donosio mali poklon.
Da li si ti nekada nestala?
Ne, jer je on imao sve čekove i sve to. U to doba, ženama nije bilo dozvoljeno da napišu ček do ’67, mislim. Bio je to drugi svijet. Previše sam bila mlada; Ne razumijete. Žene nisu imale prava da u bilo kom trenutku nešto urade same – samo da umru.
Njihova velika je ljubav, koja je počela 1960. završila je 1965. Snimili su zajedno 7 filmova.
Odlazak u vječnost jedne (h)Anne
14. decembra 2019. godine zauvijek nas je napustila ikona filmova francuskog Novog talasa, Anna Karina. Imala je 79 godina. Ostavila je neizbrisiv trag u sedmoj umjetnosti, ali i važnu lekciju budućim generacijama glumaca. Dijalozi su bili smišljeni na setu, scenarij je bio većinom improvizovan, napravljen dan ranije, to su bile neke od odlika tih filmova. Anna nikad nije smatrala da glumi, ona je govorila da to i nije bila gluma, da je to bila stvarnost.
