SEDMA UMJETNOST

Marko Nikolić – legendarni Giga Moravac

” Uloga Gige Moravca kao da je bila pisana po meni. Moja treća supruga, s kojom sam već 28 godina, upoznala me kad je ‘Bolji život’ već završio sa snimanjem. I stalno mi govori da joj je zbog toga žao jer je u dilemi, tko je nastao prije – Giga ili ja, tko koga imitira, jer smo isti. I ne mogu pobjeći od te uloge, jer taman se malo sve smiri, a onda seriju opet repriziraju, pa se zakače i mlađe generacije pa mi na ulici viču: ‘Gdje si, Gigo, legendo, majstore?’”, govorio je Marko Nikolić.

Bez hrabrosti da sebi prizna da je gluma ipak ono što želi, lutao je od muzike, preko arheologije, pokušaja studiranja književnosti od koje je odustao, i na kraju, pomiren sa sudbinom, umalo da je otišao na Saobraćajni fakultet, ali srce je ipak reklo svoje. Stigavši u Beograd, umjesto na Saobraćajni fakultet, otišao je direktno na Akademiju. 

Nije bio samo Giga...

A poslje tog zaokreta ka Akademiji, nastavio je da reda uloge po kojima ga pamte i pamtiće ga generacije. Nije tu samo uloga Gige Moravca – i sam Marko Nikolić kao ulogu koja mu je promijenila život izdvojio je ulogu Karađorđa u seriji “Vuk Karadžić”.

 “Imao sam ja i prije uloge koje su bile veoma ozbiljne i dobro urađene, ali šta vredi kada se to ne vezuje za nešto što ostavlja dugotrajno sjećanje kod gledaoca. Možeš da glumiš koliko hoćeš nekog anonimnog, neće se taj mnogo zadržati kod publike. Ali ako oživiš nekog toliko voljenog kod naroda i pritom imaš sreću da ličiš na njega, onda uspjeh dolazi.” – rekao je Nikolić prilikom otvaranja Festivala filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji prije par godina.

Dese se tako uloge koje, ma koliko da godine prolaze, ne blijede. Dese se, osvoje publiku i gledaoci im se uvijek rado vraćaju. Nikad jednostavno ne dosade, jer nas promijene i jer su nalik nama. Baš takva uloga je bila uloga Gige Moravca koju je Marko Nikolić dobio 1987. Osim one osnovne veze publika- glumac koja se završava na nivou zabave, otišao je korak dalje. I pokazao im je: da nije lako biti glava porodice, da je u redu reći da nije lako nositi tu odgovornost, ali da se od porodice nikad ne odustaje.

Marko Nikolić kao Karađorđ i reditelj serije „Vuk Karadžić“ Đorđe Kadijević.

Prvu veliku ulogu, Klakera (takođe autentične ličnosti poput Karađorđa) ostvario je u filmu “Užička republika”, a igrao je i u drugim ratnim ostvarenjima. No, od sredine sedamdesetih počeli su da se snimaju filmovi koji se više bave ljudskim patnjama nego ideologijom, govorio je, “a i glumac je uverljiviji kad prepozna istinsku životnu priču”. Iza njega su ostali naslovi: “Devojački most”, “Petrijin venac”, “Dnevnik uvreda 1993”, “Montevideo, Bog te video”, “Za kralja i otadžbinu”… 

“Čuo sam da sam za ulogu Zmaja u “Kordonu” Gorana Markovića bio jedan od kandidata za najbolju mušku ulogu. Pre dvadesetak godina, posle pozorišne premijere “Zagonetnih varijacija”, pisac Erik Emanuel Šmit mi je vrlo ozbiljno rekao da mu se moje izvođenje lika Abela Znorka više svidelo od interpretacije Alena Delona i Donalda Saderlenda “, izjavio je Marko Nikolić u jednom intervju.

Nedavno je na pitanje koja je njemu lično uloga najdraža, pomenuo da se glumcu u životu obično dese tri po kojima ga vječno pamti i publika i kritika a da su se njemu desile dvije te da treću još čeka…

Odlazak jedne legende...

2015. se Marko Nikolić suočio za zdravstvenim problemima, što ga je udaljilo od scene i kamera. Pušio je još od trinaeste godine, a pio od srednje škole. Te 2015. je prestao sa svojim porocima i počeo voditi zdraviji život.

Čini se da je igrao više nego ikad: bio je djed Luka u “Senkama nad Balkanom”, Živojin u “Komšijama”,  lik Lazara Crnkovića u seriji “Pogrešan čovjek”, dok u “Žigosanima u reketu” i dalje ima zapaženiju ulogu djeda Miše, bivšeg policajca koji živi na splavu jer se odrekao sina Vojislava (Nebojša Dugalić) nekadašnjeg košarkaša a potom sportskog menadžera sa mutnim poslovima. Marko je priznao u posljednjim intervjuima da je često morao bilježiti u svesku koje projekte snima, a koji ga još čekaju.  Dobitnik je nagrade “Pavle Vuisić” za izuzetan doprinos umjetnosti glume na domaćem filmu. Dobio je i Zlatnu medalju za zasluge u oblasti kulture i umjetnosti.

Bio je i otac. Najrealniji. Koliko njih se prepoznalo u Gigi i Bobi, Gigi i Guzi i Gigi i Lidiji. Nekad strog, nekad nemoćan, nekad prijek, ali uvijek pun ljubavi.I kako je samo voljeo Giga Moravac! Imao je baš široko srce koje je umjelo da ga skupo košta. I iznad svega voljeo je svoju Emiliju. Da, ljubavi naizgled drugačijih ljudi i te kako umiju da uspiju i traju cijeli život.

Jurio je Giga za novcem, ali novac nikad nije gospodario njime. Bio je veseljak, kad mu je život pružao šansu za veseljem u jurnjavi za boljim životom. Bio je dobar, nerijetko i naivan i čovjek poput svih nas. Zato smo ga voljeli i zato ga volimo! U potrazi za svojim boljim životom! A, Marko Nikolić nas je napustio zauvijek  tek drugi dan 2019. godine, sa njim se odlomio i komadić boljeg života, ali neke nedostatke bolje pamtimo nego nešto što nas ispunjava. Hvala Marko na Gigi, na Karađorđu, na ulogama, izjavama…

 

  •  
  •  
  •